Čekam ga, ko zna na kojoj ulici…
Ko tu koga vara, ja njega ili možda ono mene?
Imam utisak kao da baš na toj ulici igramo društvenih igara.
Ko će pobijediti, ono ili ja?
Pitam se, a odgovor možda naslućujem.
Šta li će biti s vremenom tim?
Možda ono što ne mogu ni da naslutim.
Sve što naučih od njega je da tumačim
svaku riječ, slovo.
Sad noć je, a već jutro je, da li vrijeme novo je, dan,
minut,sat?
Da li vremenu vjerovati možeš?
Samo minut jedina je karta za sreću.
Ako vrijeme ne zna stati, e onda ni ja neću!
Slutim i ipak samo ćutim.